Privatizacija bankarskog sustava?
Ugovor u Maastricht-u 1992.g.
Izmjenom zakona o HNB-u iz 1994. statut HNB-a je usuglašen sa statutom Europskih središnjih banaka i tim aktom je državi zabranjeno da se financira izravno od središnje banke.
Što to znači?
Država najčešće kroz naplatu poreza ostvaruje prihode ali ima i rashode (plaće državnim službenicima, financiranja socijale, financiranje javne infrastrukture, itd.). Zači, kroz prihode prima novac od pravnih i fizičkih osoba a kroz rashode taj novac vraća. Ako država daje više nego što "zaradi" tada se stvara deficit računa (nedostaje joj novaca).Da li je bolje da se država zadužuje u vlastitoj banci ili u tuđoj-privatnoj?
Drugo, ako pravne i fizičke osobe proizvedu više nove vrijednosti (raste BDP) potrebno je stvoriti novu količinu valute da bi bila moguća razmjena. Danas više nije moguće da središnja banka napravi novu emisiju novca(valute) da bi pustila u opticaj novu količini novca, već se mora zadužiti kod privatnih banaka koje zapravo rade to isto ali uz kamatu. Ta kamata je novi dug koji još nema pokriće u stvarnoj vrijednosti. Tu vrijednost treba tek stvoriti kako bi se dala banci (plaćanjem kamate). Ako se nova vrijednost ne stvori (a kamate se moraju platiti) diže se novi kredit. I tako ide kamata na kamatu. Što to znači, znamo, jel da. U jednom momentu banke kažu:"Nema više kredita! Niste kreditno sposobni! Ovrha!" Banke na taj način dolaze u vlasništvo realnih vrijednosti (hipoteke).
Eto, tako stoje stvari.
U posljednje vrijeme država se počela zaduživati kod naroda, ali to je još uvijek premalo. Kakve veze to ima s nama? Da bi država mogla plaćati te sve veće i veće dugove (rashode), narod mora plaćati sve veće i veće poreze. To znači da